US patent 11942 (14.11.1854)
Tapeworm trap
Kako upecati pantljičaru
Da li te daleke 1854. godine medicina zaista nije mogla da ponudi bezbedne medikamente za oslobađanje od crevnih parazita kakav je pantljičara, ili je ovaj pronalazač (kao što se i u patentnoj prijavi deklarisao) zakleti protivnik medicine, teško je reći. Tek, on nam je ponudio ideju kako u ljudskom stomaku može bukvalno da se “upeca” ovaj parazit. Evo citata iz patentne prijave:
Predmet mog pronalaska je odstranjenje pantljičare iz stomačnog sistema, a da se ne primenjuje medicina, koja bi nanela još više štete.
Moj pronalazak se sastoji od zamke koja sadrži mamac, koja je zakačena o konac i koju pacijent treba da proguta posle izvesnog perioda provedenog bez hrane, kako bi pantljičara bila gladna. Pantljičara će pojesti mamac, i njena glava će biti uhvaćena u zamku, pa tako pantljičara može da se izvadi iz pacijentovog stomaka povlačenjem za konac koji je prethodno ostavljen da visi kroz pacijentova usta. Tako može da se izvuče pantljičara u celoj svojoj dužini.
Zamka se sastoji od kućišta, napravljenog od zlata, platine ili nekog drugog metala otpornog na koroziju, cilindričnog je oblika sa zaobljenim dnom, i ima poklopac B zaobljenog oblika koji pasuje na kućište i osiguran je “bajonetskim” navojem ili na neki drugi način. Dužina kućišta zajedno sa poklopcem je oko tri četvrtine inča, a prečnika oko jedne četvrtine inča. Na jednoj strani kućišta, u gornjem delu blizu poklopca postoji otvor C, dovoljne veličine da pantljičara može kroz njega da uvuče glavu.
Ovo kućište u sebi sadrži drugo kućište D, sličnog oblika tako da komotno ulazi u prvo kućište; kućište D takođe sadrži otvor E, iste veličine kao i otvor C na spoljnom kućištu. Pomenti otvor E ima donju ivicu nazupčenu. Kućište A je iznutra opremljeno klinom F, koji je postavljen tako da može sasvim lagano da se nasloni na zupce donje ivice otvora E. Ispod kućišta D postavlja se opruga G, koja podiže unutrašnje kućište u odnosu na spoljno kućište.
Mamac se stavlja tako što se sklanja poklopac B, i unutrašnje kućište se puni mamcem koji može da se sastoji od bilo koje hranljive materije. Unutrašnje kućište D se onda gura nadole do klina F i do zubaca na donjoj ivici otvora E, tako da se otvori E i C nalaze jedan uz drugi. Položaj zubaca otvora E treba da bude ispod donje ivice otvora C. Sada mamac, koji je opremljen koncem H, zakačenim za prsten I na poklopcu, treba progutati.
Pantljičara će ubaciti glavu kroz otvor E i pojesti mamac, čime će izazvati da unutrašnje kućište oslobodi klin F, pa će unutrašnje kućište biti pogurano nagore snagom oprug G, i tako će pantljičara biti uhvaćena iza glave, između nazupčene donje ivice otvora na unutrašnjem kućištu i gornje ivice otvora u spoljnom kućištu. Zamka i pantljičara mogu onda da se izvuku iz stomaka povlačenjem konca H.
U projektovanju ove zamke, posebnu pažnju treba obratiti na to da je opruga G dovoljno jaka da zadrži pantljičaru, ali ne prejaka, kako joj ne bi odsekla glavu.
Zato proglašavam ovaj pronalazak i želim da ga zaštitim, a to je: Zamka za odstranjivanje pantljičare iz stomaka i creva, koja je konstruisana i koja funkcioniše kao što je ovde opisano.